Osnovne vrste stabilizatora:
Olovni stabilizator je stabilizator koji se često koristi s jakom toplinskom stabilnošću, dobrim dielektričnim svojstvima i niskom cijenom. Razuman omjer s mazivom može proširiti temperaturni raspon obrade PVC smole i stabilizirati kvalitetu prerađenih i naknadno obrađenih proizvoda. Olovni stabilizator se uglavnom koristi u tvrdim proizvodima i ima karakteristike dobre toplinske stabilnosti, izvrsnih električnih performansi i niske cijene. Ali olovna sol je otrovna, ne može se koristiti za kontakt s hranom, ne mogu se napraviti prozirni proizvodi, lako se kontaminira sulfidom, proizvodi crni olovni sulfid.
Toplinski stabilizatori sapuna obično se izrađuju saponifikacijom zemnoalkalijskih metala, stearinske kiseline i laurinske kiseline. Postoji mnogo vrsta proizvoda, a svaki ima svoje karakteristike. Općenito, podmazana stearinska kiselina bolja je od laurinske kiseline, a laurinska kiselina kompatibilna s PVC-om bolja je od stearinske kiseline. Metalni sapuni mogu apsorbirati HCl, a neke vrste sapuna mogu zamijeniti atome Cl aktivnog mjesta korijenima masne kiseline putem katalitičkog učinka svojih metalnih iona, čime se igra drugačiji stupanj toplinske stabilnosti na PVC-u. U industriji PVC-a to je obično spoj nekoliko metalnih sapuna, a rijetko postoji samo jedan metalni sapun, a uobičajeni stabilizator je kalcij-cink sapun.
Organokositreni stabilizatori imaju dobar stabilizirajući učinak na PVC, posebno tekući organokositreni stabilizatori. Tekući organokositreni stabilizatori mogu se bolje pomiješati s PVC smolom nego kruti toplinski stabilizatori. Organski stabilizator može zamijeniti nestabilne atome Cl na polimeru, tako da PVC smola ima dugotrajnu stabilnost i početno zadržavanje boje.
