Gotovo velika većina krutog PVC-a koristi se kao strukturni materijal, tako da njegova stabilnost treba barem žrtvovati njegove karakteristike kao strukturnog materijala, uključujući temperaturu toplinske deformacije, modul itd.
Stoga svi stabilizatori koji se koriste za kruti polivinil klorid ne mogu igrati ulogu plastifikatora. Odabrani stabilizator (npr. olovna sol/kalcijev cink stabilizator) treba moći prodrijeti u matricu polimera bez povećanja titra polimera. Dopuštena su samo maziva kao pomoćnici stabilizatora. Prema definiciji, maziva mogu samo privremeno utjecati na strukturu polimera i ne mogu značajno promijeniti svojstva polimera. Stoga, učinkovitost stabilizatora ovisi o njegovoj sposobnosti koordinacije s unutarnjim mazivom.
U mnogim slučajevima, proizvodi od tvrdog PVC-a razgrađuju se istovremeno tijekom proizvodnog procesa. U tim je procesima toplina nastala smicanjem i trenjem vrlo intenzivna, pa je mazivo također važno za smanjenje brzine smicanja u blizini obrađene površine, tako da kompleks stabilizatora i unutarnjeg maziva minimizira silu smicanja i kompenzira unutarnji nedostaci smjese. Stoga ravnoteža unutarnjeg i vanjskog maziva i funkcija stabilizatora igraju jednako važnu ulogu.
